Pristup projektiranju ovoga dvojnog objekta je nekonvencionalan. Iako je program obje kuće identičan, raspored nije simetričan. Od samog su početka te dvije jedinice zamišljene kao jedan projekt. Projekt ne samo da odgovara na potrebe klijenta, već nudi i mogućnost transformiranja u jednu kuću, što predviđa širi raspon scenarija upotrebe u budućnosti.
Premda je kuća smještena na kosini, okrenuta prema jugu, s mnogo stjenovitih površina i zove se ‘los Peñascales’ - što na španjolskom znači kamenjar - građevina nema odnos prema kamenjaru, ona okreće leđa neposrednom okolišu, a interakciju uspostavlja s udaljenom šumom Pardo i horizontom Madrida. Mišljenja sam da je to bila ključna odluka za projekt iz koje je izvedeno sve ostalo.
Kuća nekako osporava okoliš i vrletnu topografiju lokacije nježno se naslanjajući na stijene velikom horizontalnom plohom koja definira otisak građevine. Ta fina ploha, na kojoj se odvija svakodnevni život, pokrivena je podom od bijeloga vapnenačkog kamena. Nakon što je uspostavljena ta referentna razina, kuća je organizirana kao dva samostalna dijela. Dolje su smještene servisne prostorije i garaža, a iznad toga boravišni prostor kuće. Ulaz u kuću, preko gotovo skrivenih stuba smještenih oko goleme stijene doima se kao da je između ta dva različita svijeta.
Ostatak programa udomljuje tek jedan volumen. To je hermetična, horizontalna prizma postavljena u odnos prema ‘plohi otiska’ svojim smještajem, oblikom i dimenzijama. Ovdje se nalazi ostatak prostorija poput spavaćih soba, malenog toaleta i glavne kupaonice, kao i područja namijenjena radu. Prema obronku betonska kutija, koja gotovo da visi u zraku, ostavlja ispod sebe dovoljno visine kako bi prizemlje štitila od sunca, dok je pogled prema horizontu očuvan.
Jedinstveni prozor smješten na visinu od 1,40 metra dopušta određeni pogled na krajolik te jednolično osvjetljava betonski strop. Horizontalni otvor koji se proteže gotovo kroz čitavu građevinu, na prvi kat uvodi prirodno svjetlo te omogućuje da sunce ulazi dijagonalno u prostor prizemlja zbog njegove dvostruke visine u centralnom dijelu. Neovisnost razina prekida samo dvostruka visina koja oba prostora postavlja u međuodnos kako je prije opisano.
Predmeti su u kući smješteni u grupama i odnose se jedni na druge na način da je u prizemlju namještaj reduciran na jedan element s različitim funkcijama: ostava, kuhinja, dnevni boravak i vjetrobran na ulazu. Na prvom katu su sve garderobe posložene u niz koji je povezan s fasadom, što poboljšava termalni učinak građevine i time smanjuje potrošnju energije. Kuća udomljuje dvije stambene jedinice, ali joj nedostaje mjerilo kuće. Koristi apstrakciju tradicionalnih stambenih elemenata kako bi zavela posjetitelja i privukla mu pozornost na specifičnost okoliša.